Translate

недеља, 7. септембар 2014.

Prvenstvo jugoistocne Evrope- SEEOC 2014

U periodu od 27-31.08.14 odrzano je Prvenstvo jugoistcne Evrope, ove godine u organizaciji nase zemlje, na Fruskoj Gori. Ljudi meni bliski dobro znaju sa kakvom sam psihom i problemima otisla tamo, da je i ovo sto sam osvojila od plasmana iznenadjujuce. Pokusala sam da iskontrolisem sebe, i ostavim sve to iza sebe tih par dana, i misim da sam u velikoj meri uspela. Bilo mi je potrebno par dana nakon povratka sa seeoca prvo da se svi ti utisci slegnu, drugo da uradim analizu svojih trka, presaberem se da bih uopste mogla nesto o njima da kazem. Jer sam se vratila sa SEEOCa totalno u dilerijumu, bez ikakvog utiska, bez ikakve reci, besna zbog povrede, razocarana jer na tom sprintu koji sam jedva cekala nisam pruzila nista. Mnogi me pitaju zasto ne iznosim svoje analize karata na blog, ja smatram da je to nesto moje licno, sa cim ja trebam da se suocavam, i sto ne treba moja konkurencija da gleda. Pocecu od pocetka. OHH organizacija, pa svi smo znali gde idemo i kakvi nam ljudi organizuju ovako veliko takmicenje tako da smo bili spremni na sve, medjutim jedna stvar koju oni nisu znali da prekriju od takmicara bila je njihova nervoza, zurba, negativna energija koju su prenosili i na druge, a nazalost i na takmicare. Kad odete na takvo takmicenje za koje se spremate godinu dana, imate zelju da o svemu budete obavesteni na vreme, da taj neki sklad koji cete tamo doziveti ponesete kao lepu uspomenu, medjutim tamo se nije znalo ko pije ko placa, pojedini organizatori koji su stvarno radili su leteli na sve strane, nisu imali vremena ni da jedu, a ni da mi daju informacije kada ih nesto upitam, a pojedini su kulirali, glumili rukovodece i bili neobavesteni kao Kostunica. Sledeci put ja mislim da treba da razmislimo ko ce nas predstaviti kao zemlju, i ko je sposoban da organizuje ovako nesto. Naravno cast izuzetcima, pojedini ljudi su mnogo radili, i sav teret poneli na svojim ledjima, i ovim putem im cestitam na tome. Mada svi koji ste bili tamo doziveli ste isto sto i ja, pa cu se vratiti na trke. Prvi dan duga distanca, lagana trka, isuvise po meni sporo odradjena pre svega zbog razmere, svi znaju da imam problema sa vidom, a petnaestica je meni tesko legla, a drugo jer je prva distanca i znala sam da ukolio je tehnicki lose odradim to ce narednih dana imati posledice po moju psihu i sigurnost. Ne mogu a da ne primetim mesta sa osvezenjima, jedan balon od 20 litra i pakovanje casa, i najbitnije covek koji slika pored toga, bruka i sramota, doslo mi je da im izsutiram onaj balon na sred staze, i naravno tu nastaje bes, nervoza koja se dalje ispoljava na stazi. Onda sledi uspon, koji je neravnomerno rasporedjen, kao da zivotinje trce trku a ne ljudi. Trcala sam bezbroj planinskih trka sa usponom i do 800 m, tako da 450 m ne smatram strasnom stavkom, ali normalno rasporedjenim, nema raspona koji moze da dozvoli trkacu da odmori noge, vec kao da smo na planinarenju. Zavrsila sam trku na 9. mestu, zadovoljna. Sledeceg dana sledi srednja distanca, prosli dan ostavljam iza sebe, resena da ispunim svoje ovogodisnje planove. Dosta brza trka, sa nizom detalja, teren na pocetku trke mi se dosta vise svideo od onog oko cilja, koncentracija na nivou, zauzela sam 5. mesto, usla sam u taj neki vrh, spustila par Bugarka, i to je trka koja mi je pokazala da mogu, i usmerila me za moje dalje planove i ciljeve sledece godine. Dosta mi je pomogla da se upoznam sa konkurencijom, da vidim njihove predispozicije, i mane. Onda sledi stafetna trka, koju sam solidno istrcala, bila mi je cast da trcim sa Sladjom, i Draganom, jer su po temperamentu na stazi jako slicne meni. Pokusala sam da im se oduzim zbog njihove borbenosti, jednom slolidnom trkom. Ne mogu a da ne priznam da sam se dosta cuvala za sutrasnji sprint, jer to je bila disciplina na za koju sam se spremala, a takodje trcala sam sa proracunom, na trci sam u sumi trcala u korak i sa rumunkom i turkinjom koje su posle nastavile zajedno, vidnu kontrolu sa presla pre njih, i verovatno je da je Andra nakon toga povecala tempo i izmenila pre mene, ja sam isla nekom konstantnom brzinom. Sigurno je da sam mogla da izmenim pre nje i da nam ustedim bar 3 minuta, medjutim mojom matematikom koju sam vodila sa sobom na trci, taj potez nije imao svrhe, samo bih dovela sebe do stanje iznemoglosti, Veronika je takmicarka koja je mnogo jaca od nas, i koja bi sve to nadoknadila u svojoj izmeni.Zauzeli smo 3. mesto, sto ja mislim da je realan rezultat i da ga mi zasluzujemo. Nakon trke, odem na plivanje i na tako glup nacin dozivim povredu kolena, i evo me 7. dan u krevetu, besna na samu sebe. Jos nisam potrcala od kako sam dosla sa SEEOCa.. Istrcala sam sprint sa bolovima, koji mi nisu dozvoljavali da pustim korak, niti da savijam koleno. Ne mogu da kazem da nisam razocarana u to sto mi se desilo, u tu svoju trku. Pre samog sprinta, mislila sam da mogu, ubedjivala sam sebe da cu izdrzati, da me bol ne moze ometi, e onda sam se susrela sam necim sto je jace od volje, imala sam zelju da pocnem da vristim vec kod 5. kontrole, znala sam da idem sporo, a videla da ne mogu da pojacam. Zauzela sam 10. mesto povredjena, to je tek bilo moje najvece iznenadjenje. Izvukla sam pouku da je osecaj nemoci najgora stvar na svetu. Stisla zube, prihvatila situaciju, otisla kod lekara zbog kolena, i ako bi ga rado izlupala cekicem, i tako sad mirujem (to je stvar koju najvise mrzim), i nastavljam dalje.. Ukratko moji utisci sa seeoca su: Losa organizacija, hrana kao za decicu u vrticu, jedva sam cekala da dodjem kuci da se najedem kao covek, lepo odradjene trke, tehnicki tacne, fizicki jako lepo sve podnela, ispunila svoja ocekivanja na srednjoj distanci, prihvatila poraz na sprintu, prezadovoljna radom naseg V.D. selektora Mrguda Pajka, sve pohvale nasoj Ljubici Bacanac na njenom radu sa nama, zadovoljna svojim reprzentativnim timom, atmosferom u timu , hvala svima na lepom druzenju.. Sledeci SEEOC je u Banskom, Bugarska, dacu sve od sebe da se spremim bolje nego ove godine, i da se popnem na taj rang Bugarki i na psihickom i na fizickom nivou.

Rezultati trka



Нема коментара:

Постави коментар